licemerno paradoksalno

…Poigravao se s tom dosjetkom i postao svojeglav, bacao ju je u zrak i oblikovao, dozvoljavao joj da pobjegne pa ju opet lovio, bojio ju fantazijom i osnaživao paradoksom. Hvalospjev ludosti, kako je nastavljao, vinuo se u filozofiju, a ona se sama pomladila i prepustila glazbi zadovoljstva odjevena u dražesnu odjeću poprskanu vinom o ovjenčanu bršljanom. Plesala je poput bakatnice po brežuljcima života i dražila sporoga Silena što je ostao trijezan. Istine su bježale pred njim poput uplašenih šumskih bića. Njezina su bijela stopala gazila u golemu tijesku pored koga je sjedio mudri Omar, dok joj je uzavreo grozđani sok prepun grimiznih mjehurića talasao oko golih udova ili se u crvenoj pjeni uzdizao srtmim crnim stjenkama bačve…